Epilepsija je neurološki poremećaj koji uzrokuje poremećaj živčanih stanica u mozgu, što rezultira napadajima ili razdobljima neobičnog ponašanja, kao i osjećajima i povremenim gubitkom svijesti. Epilepsija je dijagnoza koja se postavlja kada osoba ima bilo što od sljedećeg: najmanje dva ničim izazvana napadaja (koji nisu uzrokovani groznicom, upotrebom droga, udaranjem u glavu itd.) Koji se javljaju u razmaku od više od 24 sata; ili dijagnozu epilepsijskog sindroma, poput genetskog poremećaja ili drugog neurološkog poremećaja za koji je poznato da ima komponentu epilepsije. Iako su poremećaji napada kao što je epilepsija uobičajeni u Sjedinjenim Državama, mogu biti zastrašujući za nekoga ko pati od njih, pa čak i za članove njihove porodice. Napadi mogu biti i vrlo opasni ako traju više od nekoliko minuta bez prestanka. Ako neko ima napade u javnosti sa pojedincima koji nisu upoznati sa epilepsijom, to takođe može izazvati osećaj samosvesti. Ali ako izgradite samopouzdanje i dobijete podršku, moći ćete se nositi sa svojom epilepsijom.
Koraci
1. dio 2: Suočavanje s epilepsijom
Korak 1. Zakažite pregled kod svog ljekara
Ako osjetite napadaje ili slične simptome epilepsije, važno je posjetiti liječnika radi liječenja. Simptomi epilepsije mogu biti opasni i posjet liječniku može vam pomoći da ih umanjite. Osim toga, sami napadaji mogu biti opasni i potrebno ih je kontrolirati lijekovima. Liječenje vam također može pomoći da se efikasnije nosite s poremećajem.
- Vaš liječnik može odrediti krvne pretrage kako bi utvrdio uzrokuju li epilepsiju infekcije, genetska stanja ili druga temeljna stanja. Ponekad su napadaji znak temeljnog problema u mozgu, poput tumora, pa ih je potrebno procijeniti od strane liječnika.
- Vaš liječnik može provesti neurološki pregled koji provjerava ponašanje, motoričke sposobnosti i mentalne funkcije.
- Vaš lekar može takođe naručiti testove zamišljanja, kao što su elektroencefalogram, skeniranje kompjuterizovanom tomografijom (CT), snimanje magnetnom rezonancom (MRI), pozitronsko-emisiona tomografija (PET) ili kompjuterizovana tomografija emisije sa jednim fotonom (SPECT). To može pomoći vašem liječniku da detaljnije pregleda vaš mozak.
- Svakako pronađite liječnika koji vam se sviđa i s kojim se osjećate ugodno. Ona vam može pomoći da se učinkovitije i udobnije nosite s epilepsijom.
Korak 2. Prihvatite svoj poremećaj
U mnogim slučajevima možda ćete uvijek imati epilepsiju, pa čak i koliko god je možete kontrolirati, ona će ostati dio vašeg života. Naučiti prihvatiti mjesto poremećaja u svom životu može vam pomoći da se učinkovitije nosite s njim.
- Iako vam se ponekad može dogoditi da imate epilepsiju, i dalje možete živjeti punim, aktivnim i korisnim životom.
- Dajte sebi svakodnevne pozitivne afirmacije kako biste se lakše nosili s epilepsijom. Možda biste htjeli reći nešto poput "Ja sam snažan i mogu se nositi s ovim." To može povećati vaše samopouzdanje i pomoći vam da lakše prihvatite svoju epilepsiju.
- Dio prihvaćanja vašeg poremećaja je učenje da ne morate stalno brinuti o napadu. Vjerojatno ste poduzeli sve korake da pomognete u kontroli napadaja, a izbjegavanje stalne brige može pomoći u kontroli koliko ih često imate.
Korak 3. Održavajte nezavisan način života
Koliko god je to moguće, ostanite što nezavisniji. To vam može pomoći da se nosite s poremećajem i da se ne osjećate kao da ste dužni drugih.
- Nastavite raditi ako možete. Ako ne, razmislite o obavljanju drugih aktivnosti koje vas mogu zauzeti i angažirati s drugima.
- Ako ne možete voziti, idite javnim prijevozom. Možda biste čak razmislili o preseljenju u urbanije područje s boljom infrastrukturom kako biste lakše održali svoju neovisnost.
- Rasporedite društvene aktivnosti koliko god želite ili možete. To vam može pomoći da ostanete u kontaktu s drugima, pa čak i da na trenutak zaboravite na svoj poremećaj.
Korak 4. Obrazujte sebe i svoje voljene
Staro vjerovanje da je znanje moć može vam biti važan način da se nosite s epilepsijom. Edukacija sebe, kao i članova porodice i prijatelja o poremećaju može pomoći svima da razumiju kroz šta prolazite, pružiti vam potrebnu podršku i efikasnije se nositi s tim.
- Možete koristiti internetske izvore kako biste naučili vas i vaše voljene više o epilepsiji i dali vam ideje o tome kako se najbolje nositi s poremećajem. Na primjer, Fondacija za epilepsiju nudi nekoliko tečajeva i resursa o epilepsiji i načinima na koje se najbolje nosi sa problemima samopoštovanja koji su s njom povezani.
- Postoje mrežni forumi Fondacije za epilepsiju i klinike Mayo koji nude obrazovne alate i programe za informiranje svih osoba s kojima ste u kontaktu o epilepsiji. Mnogi od njih su specifični za grupe poput djece, starijih osoba, prijevoza i ožalošćenih.
Korak 5. Komunicirajte s ljudima
Razgovor s ljudima o vašoj epilepsiji može biti važan dio suočavanja s poremećajem. Otvorenost o vašoj epilepsiji može minimizirati rizik od neugodnih situacija, pitanja ili izgleda. Ovo vas pak može dodatno opustiti.
Biti otvoren o svojoj epilepsiji je odlična metoda suočavanja, a ne obeshrabrivanja zbog toga. Ako drugi ljudi shvate da ste u redu sa svojim poremećajem, vjerovatno će i oni biti
Korak 6. Zanemarite društvene stigme
Većina ljudi je socijalizirana, ali i dalje postoje društvene stigme vezane uz epilepsiju. Ove stigme, koje često nastaju zbog nedostatka informacija, mogu u vama izazvati osjećaj srama, stresa, tjeskobe ili depresije. Naučiti ignorirati društvene stigme i negativne reakcije može vam pomoći da krenete naprijed i imate ispunjen i aktivan život.
- Epileptici često osjećaju sram i neugodu kada imaju napadaje u javnosti. Međutim, osim ako potpuno ne izbjegnete izlazak, vjerojatno ćete imati napad u javnosti. Ne brinuti o tome kako će drugi ljudi reagirati, a zanemarivanje negativnih reakcija može vam pomoći da se lakše nosite s poremećajem. Možda ćete čak otkriti da su ljudi zaista korisni, zabrinuti i željni saznati više o vašem stanju.
- U osnovi brige o tome šta ljudi misle je da se vežete za ishod koji ne možete kontrolirati. Ponavljanje mantre "šta drugi ljudi misle o meni nije moja stvar" može vam pomoći da se postepeno odvojite od društvenih stigmi.
- Preusmjeravanje negativne energije također može pomoći. Jednostavno duboko udahnite, ponovite mantu i razmislite o nečem pozitivnom, poput izvođenja aktivnosti koju volite.
- Vježbajte samoljublje i prihvaćanje sebe. Na primjer, recite sebi „Možda imam epilepsiju, ali nema mene. Mogu izaći i šetati i smijati se s drugima.”
- Posjeta savjetniku, liječniku ili čak razgovor s bliskim prijateljem također vam može pomoći da savladate svoja osjećanja.
Korak 7. Pridružite se grupi za podršku epileptičarima
Pridruživanje grupi za podršku epileptičarima može vam ponuditi bezuvjetnu podršku drugih ljudi koji zaista mogu razumjeti šta doživljavate. Grupa za podršku može vam pomoći i da se efikasnije nosite s različitim aspektima poremećaja.
- Kolege epileptici mogu vam pomoći da povećate samopouzdanje i prihvatite svoj poremećaj.
- Postoje grupe za podršku različitim grupama koje pate od epilepsije. Ovo uključuje starije osobe kod djece. Na primjer, Fondacija za epilepsiju nudi kampove za noć za djecu oboljelu od epilepsije.
- Fondacija za epilepsiju nudi različite resurse za pronalaženje grupa za podršku podružnicama na https://www.epilepsy.com/affiliates. Takođe možete nazvati njihovu nacionalnu kancelariju dvadeset četiri sata dnevno, sedam dana u nedelji na 1-800-332-1000.
Dio 2 od 2: Liječenje vaše epilepsije
Korak 1. Pravilno uzmite lijekove
Ako ne uzimate lijekove prema uputama vašeg ljekara, možete imati više napada ili čak biti ugroženi. Obratite se svom ljekaru ako imate bilo kakvih problema sa uzimanjem lijekova.
- Ne prilagođavajte dozu lijeka niti je preskačite dok ne razgovarate sa svojim ljekarom.
- Ako imate bilo kakvih pitanja ili nedoumica u vezi s nuspojavama ili kako se osjećate, obratite se svom liječniku što je prije moguće.
- U nekim slučajevima, ljekarnik može odgovoriti na bilo koje pitanje ili odgovoriti na vaša pitanja.
Korak 2. Nosite narukvicu upozorenja ljekara
Možda biste htjeli nositi narukvicu koja upozorava osoblje hitne medicinske pomoći ili čak dobre Samarijance o vašem stanju. Ovo može pomoći drugima da znaju kako se pravilno ponašati prema vama ako imate napad.
Narukvice za upozorenje za liječnike možete nabaviti u mnogim ljekarnama, trgovinama medicinskim potrepštinama, pa čak i nekim trgovcima na mreži
Korak 3. Upravljajte stresom
Stres može pogoršati epilepsiju i potaknuti osjećaj tjeskobe i depresije. Klonite se stresnih situacija koliko god možete, a to će vas opustiti i smanjiti epizode epilepsije.
- Organiziranje vašeg dana s fleksibilnim rasporedom koji uključuje vrijeme za opuštanje može smanjiti vaš stres.
- Izbjegavajte stresne situacije ako je moguće. Ako ne možete, duboko udahnite i ne reagirajte, što može pogoršati anksioznost i vaše simptome epilepsije.
Korak 4. Dozvolite sebi odmor
Nedostatak sna ili umor mogu izazvati napadaje. Spavanje 7-9 sati svake noći i drijemanje po potrebi može pomoći u smanjenju broja napadaja koje imate.
- Nedostatak sna može uzrokovati napetost, stres i bol.
- Kratko drijemanje od 20-30 minuta pomaže vam da ostanete svježi i ublažite umor.
- Ustajte i idite u krevet svaki dan u isto vrijeme kako biste uspostavili obrazac za svoje tijelo.
Korak 5. Redovno vježbajte
Redovita tjelovježba može vas održati zdravim i umanjiti simptome depresije povezane s epilepsijom. Svakodnevno se bavite nekom vrstom sporta koja vam može umanjiti napade.
- Pokušajte vježbati najmanje 30 minuta svaki dan.
- Vježbanjem se oslobađaju kemikalije koje se nazivaju endorfini. To može poboljšati vaše raspoloženje i pomoći vam da zaspite.
Korak 6. Jedite zdravu hranu
Konzumiranje nezdrave hrane može povećati stres i anksioznost te pogoršati napade. Konzumiranje zdrave hrane može poboljšati vaše zdravlje i pomoći vam da efikasnije upravljate svojom epilepsijom.
- Jedite zdrave, uravnotežene i redovne obroke.
- Unosite između 1, 800-2, 200 kalorija dnevno, ovisno o vašoj aktivnosti. Jedite integralne žitarice bogate hranjivim tvarima, voće i povrće, mliječne proizvode i posne proteine.
- Osim toga, određene namirnice sadrže hranjive tvari koje mogu poboljšati vaše raspoloženje, ali i ublažiti stres. To uključuje šparoge, avokado i pasulj.
- Takođe je važno za vaše zdravlje da ostanete hidrirani. Žene bi trebale piti najmanje 9 šoljica vode dnevno. Muškarci treba da imaju najmanje 13 šoljica. Možda ćete trebati do 16 šalica vode dnevno ako ste vrlo aktivni ili trudni.
Korak 7. Ograničite kofein, alkohol i duhan
Smanjite unos kofeina i alkohola i prestanite ili ograničite upotrebu duhana. Ove tvari ne samo da mogu povećati stres i anksioznost, već mogu učiniti vaše napadaje češćim ili gorim.
- Većina ljudi može unijeti 400 mg kofeina dnevno. To je ekvivalent otprilike četiri šalice kave ili deset limenki sode.
- Žene ne bi trebale piti najviše 2-3 jedinice alkohola dnevno, a muškarci ne više od 3-4. Na primjer, boca vina sadrži 9-10 jedinica alkohola.
Savjeti
Ako imate hitne lijekove, pobrinite se da ih uvijek imate sa sobom
Upozorenja
- Ako mislite da ćete imati napad, potražite pomoć ako je moguće. Iako rijetko opasni po život, napadaji u nekim situacijama mogu rezultirati ozljedama. Ako zbog vaših napadaja izgubite normalnu svijest, posjećivanje nekoga u blizini može vam biti od pomoći ako osjetite dezorijentaciju.
- Ako osjetite napad, idite na sigurno mjesto dalje od namještaja ili drugih predmeta koji bi vas mogli ozlijediti i lezite kako biste spriječili pad, idealno s nečim mekim ispod glave. Takođe, upozorite nekoga u blizini u slučaju da napad ne prestane spontano, tako da može nazvati hitnu pomoć.
