Vjerovatno ste ili vi ili neko koga poznajete doživjeli anksiozni poremećaj. Anksioznost je najčešći problem mentalnog zdravlja u svijetu, a istraživači procjenjuju da u bilo kojem trenutku pogađa više od sedam posto svjetske populacije. Unatoč tome što je uobičajena, anksioznost je teško uočiti jer često izgleda vrlo različito od osobe do osobe. Postoji niz vrsta anksioznih poremećaja, a simptomi jedne osobe možda ne liče na simptome druge osobe. Ako mislite da neko koga poznajete možda pati od anksioznog poremećaja, možete poboljšati svoju sposobnost da uočite stanje. Naučite kako razlikovanjem različitih vrsta anksioznih poremećaja, educiranjem o faktorima rizika za anksioznost i traženjem specifičnih simptoma.
Koraci
1. dio od 3: Poznavanje vrsta anksioznih poremećaja
Korak 1. Saznajte o generaliziranom anksioznom poremećaju
Generalizirani anksiozni poremećaj ili GAD uključuje osjećaj nervoze ili napetosti cijelo vrijeme, čak i kada nema prisutnih očiglednih stresora. Ljudi s GAD -om mogu imati osjećaj da će se dogoditi nešto loše, ili mogu zamisliti sve načine na koje bi nešto moglo poći po zlu.
- Ljudi sa GAD -om često se teško nose sa promjenama. Mogu postati uznemireni ili uznemireni kada se planovi promijene ili se dogodi nešto neočekivano.
- GAD može izazvati fizičke simptome poput glavobolje, bolova u trbuhu i napetosti mišića.
Korak 2. Upoznajte se sa socijalnom anksioznošću
Socijalna anksioznost je anksiozni poremećaj koji uključuje intenzivan strah ili samosvijest u društvenim situacijama. Ljudi sa socijalnom anksioznošću plaše se da se ne osramote ili budu ismijavani od drugih, a neki od njih pokušavaju potpuno izbjeći društvene situacije.
- Uobičajeni fizički simptomi socijalne anksioznosti uključuju crvenilo, drhtanje, znojenje i ubrzan rad srca.
- Osoba koja izbjegava sudjelovanje u grupnim razgovorima ili aktivnostima, odbija sama otići na nepoznata mjesta ili koristi alkohol ili drogu za opuštanje prije nego što društvene situacije mogu patiti od socijalne anksioznosti.
- Ljudi sa socijalnom anksioznošću mogu tiho patiti zbog ozbiljnih ličnih ili zdravstvenih problema tako da neće morati komunicirati s drugim ljudima. Oni se takođe mogu boriti da sami riješe teške situacije, umjesto da traže pomoć.
Korak 3. Pročitajte o opsesivno-kompulzivnom poremećaju (OKP)
OKP je anksiozni poremećaj koji uključuje nametljive misli zvane opsesije i ponavljajuće radnje koje se nazivaju kompulzijom. Netko s OKP -om pokušava se riješiti svojih opsesivnih misli kompulzivnim ponašanjem.
- Na primjer, netko s OKP -om mogao bi biti zabrinut zbog klica i prljavštine. Kao rezultat toga, mogli bi prisilno oprati ruke ili očistiti kuhinju.
- Ljudi s OKP -om mogu pokušati upravljati svojom anksioznošću kontrolirajući svoju okolinu.
- Oni se takođe mogu zadržati na neprijatnom ili zabrinjavajućem događaju ili biti opsednuti neobično dugim vremenskim periodom.
Korak 4. Naučite o fobijama
Fobije su intenzivni, iracionalni strahovi od specifičnih situacija, objekata ili životinja. Ljudi koji pate od fobija obično znaju da je njihov strah nerazuman, ali možda neće moći prevladati svoju anksioznost bez liječenja. Neko ko ima fobiju može izbjeći uobičajene situacije poput vožnje ili lifta.
Uobičajene fobije uključuju strah od letenja, strah od zatvorenih ili širom otvorenih prostora, strah od visine i strah od specifičnih životinja poput zmija
Korak 5. Istražite simptome paničnog poremećaja
Ljudi s paničnim poremećajem doživljavaju ponavljajuće napade panike, obično bez očiglednog okidača. Napadi panike mogu biti zastrašujući i zbunjujući i za osobu koja je doživjela napad i za svakoga ko gleda. Mogu biti vrlo iscrpljujući i mogu oponašati simptome ozbiljnijih zdravstvenih problema, poput srčanog udara. Uobičajeni simptomi napada panike uključuju:
- Intenzivan strah od smrti ili osjećaj nadolazeće propasti
- Drhtanje
- Vrtoglavica ili omaglica
- Utrnulost ili trnci u licu i ekstremitetima
- Bol ili stezanje u grudima
- Mučnina ili bol u stomaku
- Kratkoća daha
- Ubrzan rad srca
- Osećaj nestvarnosti
Korak 6. Saznajte o posttraumatskom stresnom poremećaju (PTSP)
PTSP je anksiozni poremećaj koji se javlja kod nekih ljudi koji su svjedoci zastrašujućih ili po život opasnih događaja. Nasilne nesreće, teroristički napadi i vojna borba nekoliko su iskustava koja mogu uzrokovati PTSP. Ljudi s ovim poremećajem doživljavaju uspomene, tešku nesanicu, noćne more ili nametljive napade. Često se lako uplaše ili zaprepaste (hipervigilancija). Mogu izbjeći situacije koje ih podsjećaju na traumatičan događaj ili imaju napade panike povezane s njihovim uspomenama.
- Ljudi s PTSP -om često razvijaju strah od raznih situacija i podražaja, čak i ako nemaju veze s izvornim traumatskim događajem.
- Oboljeli od PTSP -a može izbjeći izlazak iz kuće kako bi minimizirao svoje šanse da dožive izazivajući događaj.
Dio 2 od 3: Razumijevanje faktora rizika
Korak 1. Razmotrite da li anksioznost postoji u porodici osobe
Uz okolišne i društvene faktore, genetika igra ulogu u određivanju hoće li se kod nekoga razviti anksiozni poremećaj. Ljudi čiji roditelji ili braća i sestre imaju anksiozne poremećaje vjerojatnije će i sami imati problema s anksioznošću.
Čak i ako neko u nečijoj porodici ima određeni anksiozni poremećaj, to ne znači nužno da će dotična osoba imati istu vrstu poremećaja. To jednostavno znači da su izloženi većem riziku od razvoja bilo koje vrste anksioznog poremećaja
Korak 2. Znajte da su žene sklonije problemima anksioznosti od muškaraca
Studije su otkrile da su žene u većem riziku od muškaraca za razvoj svake vrste anksioznog poremećaja osim OKP -a. Međutim, spol nije sve - imajte na umu da i mnogi muškarci razvijaju anksiozne poremećaje.
Korak 3. Uzmite u obzir životno iskustvo osobe
Ljudi koji su bili ozbiljno bolesni ili su doživjeli traumatične događaje izloženi su povećanom riziku od razvoja anksioznog poremećaja. Fizičko ili emocionalno zlostavljanje, stresne životne situacije i upotreba droga ili alkohola dovode osobu u opasnost od problema s anksioznošću. Iskustva s maltretiranjem u djetinjstvu ili hiperkritičnim roditeljima također mogu pridonijeti razvoju anksioznih poremećaja.
Korak 4. Razmislite o temperamentu osobe
Ljudi s nervnom sklonošću češće će razviti anksiozni poremećaj. Sramežljiva djeca također su izložena većem riziku od razvoja socijalne anksioznosti kasnije u životu.
Stidljivost i socijalna anksioznost nisu ista stvar. Međutim, postoji korelacija između ova dva
Korak 5. Razmislite da li je ta osoba perfekcionista
Perfekcionizam je veliki prediktor anksioznosti. Ljudi sa perfekcionističkim sklonostima često razmišljaju crno-bijelo. Ako nešto ne učine savršeno, smatraju to neuspjehom. To može dovesti do tjeskobnog, samokritičkog mišljenja.
Korak 6. Razmotrite ima li osoba druge psihičke probleme
Anksioznost često ide zajedno s drugim poremećajima mentalnog zdravlja. Posebno su zabrinuti i ljudi koji su anksiozni. U slučajevima kada anksioznost koegzistira s drugim poremećajem, svako stanje može pogoršati drugo.
- Na primjer, neko sa anksioznošću i depresijom mogao bi biti zabrinut zbog lošeg raspoloženja i nemogućnosti da izađe iz kuće. Ova tjeskoba mogla bi ih dodatno paralizirati, stvarajući začarani krug.
- Zloupotreba supstanci često se javlja zajedno s anksioznim poremećajima. Neki ljudi zloupotrebljavaju droge u pokušaju samoliječenja svojih simptoma anksioznosti.
3. dio 3: Uočavanje znakova
Korak 1. Zapitajte se izgleda li da se osoba mnogo brine
Pretjerana briga najveći je pokazatelj anksioznog poremećaja. Ako neko izgleda stalno zabrinut ili zabrinut oko stvari koje ne bi smetale drugim ljudima, možda ima stanje poput generaliziranog anksioznog poremećaja.
Na primjer, ako je vaša prijateljica zabrinuta da će tjedan dana napustiti fakultet i plaši se da će njezina mačka sljedeće godine oboljeti od raka, bez naznaka da je bilo što od ovoga istina, možda je imala generalizirani anksiozni poremećaj
Korak 2. Potražite znakove samosvijesti
Neko sa socijalnom anksioznošću može djelovati vrlo stidljivo i povučeno, ili može biti vidljivo nervozan u interakciji s drugima. Oni takođe mogu imati tendenciju da se upoređuju sa drugima. Obratite pažnju na to ostaje li osoba na rubu grupa, rano napušta društvene situacije ili se drži blizu prijatelja kako bi izbjegla druženje sama.
Korak 3. Razmotrite izgleda li osoba razdražljiva ili nemirna
Uznemireni ljudi često se osjećaju kao da su čvrsto ranjeni i ne mogu se opustiti. To može dovesti do pucanja na druge ili djelovanja nestrpljivo. Ovakva ponašanja mogu imati negativan utjecaj na odnose osobe s porodicom, prijateljima ili suradnicima.
Na primjer, ako vam se čini da je vaša majka stalno nervirana zbog malih detalja, poput načina na koji kuvate ili uređujete sobu, razmislite može li anksioznost biti uzrok njene iritacije
Korak 4. Pogledajte društvene navike osobe
Anksiozni ljudi često izbjegavaju izlaske osim ako ne moraju, što ih može dovesti do društvene izolacije. Odlazi li ta osoba kod prijatelja, učestvuje u hobijima ili volontira? Ako neko ne izlazi iz kuće osim radi obavljanja neophodnih zadataka, poput odlaska na posao i kupovine namirnica, možda se bori sa anksioznošću.
Korak 5. Budite oprezni na fizičke simptome
Anksioznost ima tendenciju stvaranja fizičkih znakova koje možete pokupiti ako obratite pažnju. Ako neko lako pocrveni, drhti ili se žali na glavobolju, trbuh, napetost mišića ili nesanicu, možda pati od anksioznosti.
Anksioznost može utjecati i na apetit i/ili težinu osobe. Gubitak apetita, prekomjerna prehrana i značajna promjena težine mogu biti simptomi anksioznog poremećaja
Korak 6. Pazite na probleme s pamćenjem i koncentracijom
Ljudima s anksioznim poremećajima može biti teško usredotočiti se, usvojiti informacije ili zapamtiti stvari. Zbog toga mogu imati poteškoća u izvršavanju složenih zadataka ili održavanju toka misli.
Korak 7. Razgovarajte sa osobom
Ponekad anksioznost uopće ne proizvodi nikakve vanjske znakove. Svatko može biti zabrinut, čak i ljudi koji izgledaju dobro prilagođeni i ugodni u društvenim okruženjima. Ako ste zabrinuti da se neko koga poznajete možda bori protiv anksioznosti, najbolji način da to sigurno saznate je da razgovarate s njim.
Otvorite razgovor govoreći nešto poput: „Primijetio sam da u posljednje vrijeme izgledate pomalo nervozno. Da li je sve uredu?" Izbjegavajte da se osjećaju samosvjesno. Vjerovatno će cijeniti što vam je dovoljno stalo do njih da biste se s njima prijavili
SAVJET STRUČNJAKA
liana georgoulis, psyd
licensed psychologist dr. liana georgoulis is a licensed clinical psychologist with over 10 years of experience, and is now the clinical director at coast psychological services in los angeles, california. she received her doctor of psychology from pepperdine university in 2009. her practice provides cognitive behavioral therapy and other evidence-based therapies for adolescents, adults, and couples.
liana georgoulis, psyd
licensed psychologist
acknowledge, but don't encourage the anxiety
when you're talking to someone with anxiety, try to summarize and acknowledge their emotions, without encouraging their fears. for instance, you might say, 'it sounds like you're really worried about losing your job. i can see how that would bother you, but it doesn't sound like that's likely to happen. is there anything i can do to help you think through this?'
