Iako noćne more i noćni strahovi, ili parasomnije, imaju neke zajedničke karakteristike, to su različita iskustva. Noćne more su se dogodile kada se pojedinac probudi iz živopisnog sna s intenzivnim osjećajem straha i/ili straha. Nasuprot tome, noćni strahovi su djelomična uzbuđenja tokom sna tokom kojih pojedinac može vikati, mlatiti rukama, udarati nogama ili vrištati. Osim toga, noćni strahovi rijetko se javljaju kod odraslih, dok noćne more doživljavaju ljudi svih dobi. Budući da su noćne more i noćni strahovi dvije različite vrste iskustva spavanja, s njima se treba razlikovati i postupati drugačije.
Koraci
1. dio 3: Učenje o noćnim morama
Korak 1. Naučite osobine noćne more
Noćne more su vrsta neželjenog iskustva sa spavanjem koje se događa dok zaspite, spavate ili se budite. Postoji nekoliko karakterističnih osobina doživljavanja noćne more:
- Priča o košmaru često je povezana sa prijetnjama po vašu sigurnost ili opstanak.
- Ljudi koji doživljavaju noćne more probudit će se iz svog živopisnog sna s osjećajima straha, stresa ili tjeskobe.
- Kad se sanjari noćnih mora probude, često će se sjetiti sna i moći će ponoviti detalje. Moći će jasno razmišljati nakon buđenja.
- Noćne more često sprečavaju sanjara da lako zaspi.
Korak 2. Očekujte da će se noćne more dogoditi kod ljudi svih dobi
Noćne more su najčešće kod djece od 3-6 godina, a do 50% djece doživi noćne more u tim godinama. Međutim, noćne more često proživljavaju i odrasli, posebno ako pojedinac doživljava posebno veliku količinu anksioznosti ili stresa.
Korak 3. Prepoznajte kada se događaju noćne more
Noćne more se najčešće javljaju kasnije u ciklusu spavanja za vrijeme sna (REM). Ovo je period u kojem su snovi najrasprostranjeniji i tada se najčešće događaju i dobri snovi i noćne more.
Korak 4. Razmotrite moguće uzroke noćnih mora
Iako se noćne more mogu dogoditi bez ikakvog razloga, vidjeti ili čuti nešto što plaši ili uzbunjuje osobu može rezultirati košmarom. Prizori ili zvukovi koji izazivaju noćnu moru mogu biti stvari koje su se zaista dogodile ili stvari koje su izmišljene.
Uobičajeni uzroci noćnih mora uključuju bolest, anksioznost, gubitak voljene osobe ili negativnu reakciju na lijek
Korak 5. Pripremite se za posljedice noćnih mora
Noćne more obično ostavljaju sanjara s intenzivnim osjećajem straha, užasa i/ili tjeskobe. Možda će biti vrlo teško vratiti se u san nakon noćne more.
- Očekujte da ćete utješiti svoje dijete nakon noćne more. Možda će ga trebati smiriti i uvjeriti ga da se nema čega bojati.
- Odrasli, tinejdžeri ili starija djeca koja doživljavaju noćne more mogu imati koristi od razgovora sa savjetnikom koji može pomoći u identifikaciji onoga što bi moglo biti izvor stresa, straha ili anksioznosti koji se manifestuje kao noćne more.
Dio 2 od 3: Razumijevanje noćnih terora
Korak 1. Utvrdite da li će osoba vjerovatno doživjeti noćne strahote
Iako su noćni strahovi relativno neuobičajeni, najčešće se javljaju kod djece (doživljava ih do 6,5% djece). Noćni strahovi mogu biti posljedica sazrijevanja centralnog nervnog sistema. Nasuprot tome, odrasli rijetko doživljavaju noćne strahove (samo 2,2% odraslih će doživjeti noćne strahote). Kad odrasli dožive noćne strahote, to je često posljedica psiholoških čimbenika u pozadini, poput traume ili stresa.
- Noćni strahovi kod djece obično nisu razlog za uzbunu. Nema dokaza koji ukazuju na to da dijete koje doživi noćne strahove ima psihološki problem ili je zbog nečega uznemireno ili uznemireno. Djeca obično rastu iz noćnih strahova.
- Čini se da noćni strahovi imaju genetsku komponentu. Veća je vjerovatnoća da će djeca doživjeti noćne strahote ako i neko drugi u porodici pati od njih.
- Mnogi odrasli koji imaju noćne strahove imaju i druga psihološka stanja, uključujući bipolarni poremećaj, depresivni poremećaj ili anksiozni poremećaj.
- Noćni strahovi kod odraslih mogu biti uzrokovani i posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP) ili zlouporabom opojnih sredstava (osobito zlouporabom alkohola). Od ključne je važnosti razmotriti moguće uzroke noćnih strahova kod odraslih i po potrebi riješiti te uzroke.
Korak 2. Identificirajte ponašanja povezana s noćnim strahotama
Postoje određena ponašanja koja su često povezana s noćnim strahotama. Uobičajeno ponašanje uključuje:
- Sedeći u krevetu
- Vrištanje ili vikanje od straha
- Šutiranje po nogama
- Mlateći mu ruke
- Znoji se, teško diše ili ima ubrzan puls
- Gledajući širom otvorenih očiju
- Uključivanje u agresivno ponašanje (to je češće kod odraslih nego kod djece)
Korak 3. Prepoznajte kada se javljaju noćni strahovi
Noćni strahovi često se javljaju tokom spavanja bez REM-a, najčešće tokom kratkog talasnog sna. To znači da će se često događati tokom prvih nekoliko sati sna.
Korak 4. Ne očekujte da ćete probuditi osobu koja ima noćni užas
Ljudi koji imaju epizodu terora spavanja često će biti jako teško probuditi se. Međutim, ako se ipak probude, često će izaći iz sna u zbunjenom stanju i možda neće biti sigurni zašto se čini da su oznojeni, bez daha ili zašto im je krevet u neredu.
- Očekujte da se osoba ne sjeća događaja. Povremeno se ljudi mogu prisjetiti nejasnih informacija o događaju, ali ne sjećaju se živih detalja.
- Čak i ako uspijete probuditi osobu, često neće biti svjesni vašeg prisustva ili vas neće moći prepoznati.
Korak 5. Budite strpljivi sa osobom koja doživljava noćni užas
Vrlo je vjerojatno da će mu ili njoj biti teško komunicirati, čak i ako se čini da je "budan" nakon što se dogodio noćni užas. To je zato što se noćni užas dogodio tokom dubokog sna.
Korak 6. Čuvajte se opasnog ponašanja
Osoba koja ima noćni teror može predstavljati prijetnju sebi ili drugima, a da toga nije ni svjesna.
- Pazite na mjesečarenje. Osoba koja ima noćni teror može se baviti mjesečarenjem, što može predstavljati ozbiljnu prijetnju.
- Zaštitite se od borbenog ponašanja. Nagli fizički pokreti (udaranje, udaranje nogama i mlaćenje) često prate užas spavanja i mogu uzrokovati ozljede osobe koja ima užas spavanja, nekoga tko spava pored njih ili nekoga tko ih pokušava kontrolirati.
Korak 7. Odgovarajte na odgovarajući način s noćnim terorom
Ne biste trebali pokušavati probuditi osobu koja ima noćni teror osim ako nije u opasnosti.
Ostanite s osobom koja ima noćni teror sve dok se ne smiri
Dio 3 od 3: Razlikovanje između mora i noćnih strahova
Korak 1. Utvrdite da li se osoba probudila
Osoba koja ima epizodu terora spavanja ostat će spavati, dok će se neko ko ima moru probuditi i možda će se sjetiti živopisnih detalja o snu.
Korak 2. Provjerite je li osobu lako probuditi
Neko ko ima noćnu moru može se lako probuditi i izvući iz mora, ali to nije slučaj sa noćnim terorom. U slučaju potonjeg, osobi će biti izuzetno teško probuditi se i možda neće izaći iz dubokog sna.
Korak 3. Promatrajte stanje osobe nakon epizode
Ako se osoba koja je doživjela epizodu zbuni i nije svjesna prisutnosti drugih u prostoriji, vjerojatno je doživjela noćni užas i često će se odmah vratiti u san. S druge strane, ako se osoba probudi sa osjećajem straha ili tjeskobe i traži utjehu ili društvo druge osobe (posebno u slučaju djece), imala je noćnu moru.
Upamtite da će osobi koja je imala noćnu moru često trebati više vremena da zaspi
Korak 4. Zabilježite kada se epizoda dogodi
Ako se epizoda dogodi tijekom prvih nekoliko sati sna (najčešće oko 90 minuta nakon zaspanja), najvjerojatnije se to dogodilo u ranom kratkom valnom razdoblju sna. Ovo ukazuje da je epizoda vjerovatno noćni teror. Međutim, ako se epizoda dogodi kasnije u ciklusu spavanja, najvjerovatnije se dogodila tokom REM spavanja i predstavlja noćnu moru.
Video - Korištenjem ove usluge neke se informacije mogu podijeliti s YouTubeom
Savjeti
- Ako noćni strahovi počnu u djetinjstvu, ali potraju i nakon tinejdžerskih godina, ili ako počnu u odrasloj dobi, važno je posjetiti svog liječnika.
- Noćni strahovi najčešći su kod djece. Važno je posjetiti liječnika ako noćni strahovi postanu sve učestaliji, poremete san članova porodice, uzrokuju da se vi ili vaše dijete plašite spavanja ili dovedu do opasnog ponašanja (poput ustajanja iz kreveta i hodanja po kući) ili ozljede.
