Agorafobija je stanje mentalnog zdravlja koje karakterizira iracionalan strah od boravka na javnim mjestima. Zbog tog stanja oboljeli pojedinci izbjegavaju javna mjesta i ostaju zarobljeni u svojim domovima. Suočavanje s vlastitom agorafobijom uključuje suočavanje s iracionalnošću strašnih misli koje proizvodi i traženje pomoći od drugih. Podrška nekome tko pati od agorafobije zahtijeva razumijevanje stanja i spremnost da vodi i smiri osobu s agorafobijom kroz situacije koje izazivaju njihov strah.
Koraci
Metoda 1 od 3: Suočavanje s vlastitom agorafobijom
Korak 1. Razgovarajte sa nekim kome možete vjerovati o svom strahu
Panika uzrokovana agorafobijom može izgledati snažna i nemoguće ju je kontrolirati. Ako patite od ovog stanja, od ključne je važnosti da obavijestite druge u svom životu kako bi mogli razumjeti i pružiti im podršku. Recite im o situacijama koje izazivaju vaš strah i opišite njihov osjećaj.
Korak 2. Potražite pomoć stručnjaka za mentalno zdravlje
Sa fobijama se vrlo teško možete sami nositi. Bitno je pronaći savjetnika ili terapeuta koji će vam pomoći u suočavanju sa simptomima i uzrocima vaše agorafobije. U ekstremnijim slučajevima, vaš ljekar može preporučiti kognitivno bihevioralnu terapiju ili lijekove koji će vam pomoći u rješavanju vašeg stanja.
Korak 3. Pokušajte zaustaviti ponašanje izbjegavanja
Iako može biti vrlo neugodno, trebali biste se potruditi da se redovito suočavate sa situacijama koje izazivaju vaš strah i paniku. U savremenom životu izlaganje javnim mjestima je neizbježno, a što se više opirete, to će posljedice po vaš život biti gore.
Ne čini to sam. Od velike pomoći može vam biti imati prijatelja od povjerenja ili člana porodice dok ste u autobusu, u trgovini ili u bilo kojoj drugoj situaciji koja vas pokreće
Korak 4. Vježbajte tehnike opuštanja
Ako vas uhvati panika na javnom mjestu, pokušajte se usredotočiti na kontroliranje daha umjesto na strašne ili tjeskobne misli. Polako i duboko disanje pomoći će prirodnom smirivanju fiziološke reakcije vašeg tijela na strah, smanjujući njegovu težinu. Zatvorite oči, brojite polako do 10 i usredotočite se na udisanje kroz usta, a izdah kroz nos. Vizualizirajte smirujuće okruženje i slike i podsjetite se da niste u opasnosti i da će epizoda proći.
Korak 5. Suočite se s javnim mjestima polako i uz vođenje
Vaš terapeut vam može pomoći da istražite "terapiju izloženosti" u kojoj namjerno tražite situacije koje izazivaju vaš odgovor na strah. Za osobu s agorafobijom to znači suočavanje sa situacijama poput gužve, javnih mjesta ili širokog otvorenog prostora. To se mora činiti polako i postupno, s velikom pažnjom, kako strah i panika ne bi postali snažni, dovodeći vas ili druge u opasnost. Najbolje je posavjetovati se sa svojim terapeutom prije pokušaja terapije izloženosti.
- Važno je da ste prije početka ove vrste liječenja sa svojim terapeutom poradili na tehnikama suočavanja. Pokušaj terapije izlaganjem bez znanja o produktivnom načinu suočavanja sa situacijom može uzrokovati još veći strah. Vježbajte duboko disanje, svjesnost ili druge tehnike koje vam terapeut može predložiti.
- Vi i vaš terapeut radit ćete na postupnom pristupu. Mogli biste početi gledajući slike velikih gomila. Vaš terapeut bi vas mogao natjerati da postupno idete sve dalje i dalje od svog doma, ili da odlazite na mjesta gdje ćete biti među malim brojem ljudi (možda i malo okupljanje u kući prijatelja) i raditi na nečemu poput prepunog uličnog festivala ili koncerta.
- Nakon svakog koraka počet ćete uviđati da su strah i tjeskoba podnošljivi i da će nestati te da se stvari kojih se bojite da se događaju (poput zarobljenosti u prepunom prostoru i nemogućnosti odlaska) općenito zapravo ne događaju.
Korak 6. Izazovite iracionalne misli
Mnoge tjeskobne i zastrašujuće misli povezane s agorafobijom su iracionalne, što znači da se zapravo ne temelje. Shvativši to, možete raditi na ispravljanju svojih misli osporavajući ih dokazima. Kad ste u situaciji koja izaziva vašu agorafobiju, zapitajte se sljedeće:
- Podržavaju li činjenice ili dokazi moje strašno razmišljanje ili su iracionalni? ("Koliko često neko zaista bude zgažen dok kupuje u prepunom tržnom centru? Da li se to zaista može dogoditi meni?")
- Ako dođe do zastrašujuće ili opasne situacije, koje korake bih mogao poduzeti da bih ostao siguran? ("Mogu koristiti svoj mobilni telefon da pozovem vlasti i zabilježim izlaze i upotrijebim ih za napuštanje situacije.")
- Šta bih rekao drugoj osobi s agorafobijom da je utješim u ovoj situaciji? ("Rekao bih mu da duboko udahne i zamisli da se negdje smiruje.")
- Jesam li se već osjećao ovako u sličnoj situaciji i, ako je tako, jesu li moji strahovi bili opravdani? ("Bio sam tako zabrinut kada smo otišli u zabavni park, a tamo je bila ogromna gužva i osjećao sam se zarobljeno - ali niko nije povrijeđen, a ja sam uspjela doći tamo gdje sam trebala otići i lako otići kad sam htjela."))
Metoda 2 od 3: Podrška nekome ko pati od agorafobije
Korak 1. Iskreno razgovarajte s osobom o njenoj agorafobiji
Fobije su moćne i često je nekome tko pati od fobije teško identificirati da su njihovi strahovi iracionalni i nesrazmjerni njihovoj stvarnoj opasnosti. Podržite ih i ohrabrite ih da objasne osjećaje povezane s njihovom fobijom. Pitajte ih o bilo kakvim traumatičnim iskustvima koja su možda imali u javnim prostorima i pokušajte razumjeti kada i kako se njihovi strahovi pokreću.
Korak 2. Naglasite realnu perspektivu
Bez srama ili snishodljivosti prema voljenoj osobi, objasnite da javna mjesta nisu sama po sebi opasna. Podsjetite ih koliko je odlazak u svijet ključan za ispunjen i sretan život. Ako su zabrinuti zbog katastrofa, ozljeda ili gubitka, pomozite im da smisle plan za rješavanje takvih incidenata, podsjećajući ih koliko je malo vjerovatno da će se dogoditi.
- Zapamtite da fobije nisu racionalne. Čak i ako osoba koja pati od agorafobije intelektualno shvati da nisu u opasnosti, možda im neće biti moguće kontrolirati kako reagiraju. Budite strpljivi i nemojte postati nestrpljivi ili ljuti.
- Izbjegavajte ih ohrabrivati da se uklone s javnih mjesta, sve dok nisu u stvarnoj opasnosti. Međutim, ako počnu imati ozbiljan napad panike, trebali biste ih mirno voditi do mjesta na kojem se mogu osjećati sigurno.
Korak 3. Pokažite odgovarajuće ponašanje na javnim mjestima
Nekome tko pati od agorafobije može biti utješno i ohrabrujuće vidjeti da se nekome koga poznaju i kome vjeruje osjeća udobnost u situaciji koja mu izaziva nevolju. Zadržite pozitivan, miran stav i idite svojim poslom kao da ništa nije u redu.
- Ohrabrite ih da vas često prate na javna mjesta, posebno u vrijeme kada neće biti velike gužve ili stres. Što više budu izloženi izvoru svog straha, lakše će ga prevladati.
- Izbjegavajte skretanje pažnje na voljenu osobu i dopustite joj da bez smetnji istraži situaciju. Ako vam se čine uznemireni ili uplašeni, nježno ih pitajte kako se osjećaju, ohrabrite ih i nastavite sa svojim uobičajenim poslom.
Korak 4. Ohrabrite oboljelog od agorafobije da razgovara s terapeutom
Samo stručnjak za mentalno zdravlje može nekome dijagnosticirati fobiju. Savjetnik ili terapeut će točno znati koje mogućnosti liječenja treba primijeniti, uključujući terapiju izloženosti, kognitivno bihevioralnu terapiju i lijekove. Ako im je teško doći na zakazane termine jer se boje izaći iz kuće, ponudite im se da ih otpratite ili odvezite.
Metoda 3 od 3: Prepoznavanje simptoma agorafobije
Korak 1. Primijetite strah u javnim prostorima
Najočitiji simptom agorafobije je intenzivan strah ili panična reakcija zbog izloženosti javnom okruženju. Ako takav odgovor doživite iz dvije ili više sljedećih situacija, možda patite od agorafobije:
- Biti u autobusu, vlaku, avionu ili na neki drugi način javnog prijevoza.
- Stojeći na parkiralištu, sportskom igralištu, na mostu ili na drugom otvorenom prostoru.
- Biti u redu ili u velikoj gomili.
- Sami izlazite iz kuće.
- Biti u zatvorenom, javnom prostoru, poput ureda, trgovine ili kina.
Korak 2. Pratite krajnost straha
Iako je mnogima neugodno na javnim mjestima, oni koji pate od agorafobije pokazuju snažne, intenzivne reakcije panike. Ovi se odgovori često fizički manifestiraju simptomima kao što su:
- Neuobičajeno teško ili brzo disanje.
- Osjećaj odvojenosti ili paralize.
- Ubrzan rad srca.
- Osećaj ošamućenosti ili na rubu nesvestice.
- Nelagoda u želucu ili crijevu.
- Znojenje.
- Hitne želje za bijegom.
- Nervozno vrpoljenje.
Korak 3. Prisjetite se traumatičnih iskustava na javnim mjestima
Oni koji pate od agorafobije često imaju povijest bolnih, šokantnih ili na drugi način traumatičnih događaja koji uključuju gomilu ljudi ili javne prostore. Biti u javnom prostoru tokom katastrofe, ili se izgubiti u gomili ili biti zarobljen na nepoznatom mjestu, sve su to iskustva koja mogu doprinijeti agorafobiji.
Pojedinac ne mora imati traumatičnu povijest s javnim prostorima da bi se kvalificirao kao agorafobičan
Korak 4. Budite svjesni ponašanja izbjegavanja
Oni koji pate od fobije često će se potruditi da izbjegnu izlaganje izvoru svog straha. Za agorafobičnu osobu to znači izraženu nespremnost da napusti dom, čak i kada je to potrebno. Često neće moći posjetiti prijatelje ili porodicu, obavljati jednostavne poslove ili sudjelovati u školskim ili radnim aktivnostima.
Korak 5. Budite svjesni utjecaja i posljedica straha
Istinska agorafobija izuzetno remeti život pojedinca, jer se može dogoditi da ne može obavljati uobičajene poslove, poput odlaska na posao ili kupovine namirnica. Rezultirajući stres i anksioznost mogu dovesti do drugih ozbiljnih psiholoških poremećaja, poput depresije, anksioznih poremećaja ili zlouporabe droga ili alkohola.
Korak 6. Pratite postojanost straha
Za razliku od običnog straha, fobije traju duže vrijeme, od samo šest mjeseci, pa do čitavog života. Neko ko pati od agorafobije stalno će se bojati javnih prostora i gužve, umjesto da samo ponekad pokazuje strah.
Korak 7. Obratite se stručnjaku za mentalno zdravlje
Agorafobija je teško i iscrpljujuće psihološko stanje. Ako vi ili neko koga poznajete možda patite od agorafobije, tada je razgovor sa savjetnikom, terapeutom ili liječnikom ključan korak u dijagnosticiranju i razumijevanju stanja. Zapamtite: samo medicinski stručnjak može dijagnosticirati ili liječiti agorafobiju.
